Dragi i poštovani vjeroučitelji/ice
Božić počinje u tišini. Tiha noć, koju mi svečanom službom hvale pjesmom i molitvom slavimo, Božje je vrijeme. Božić, je blagdan pun znakova. Ako se odreknemo znakova, izgubit ćemo orijentaciju! Što u ovim božićnim danima promatramo i pjevamo, ne dira samo našu narav –ćud, već dodiruje temelj našega života i daje nam primiti dar ukorijenjenosti.
Ljudi koji iz svete noći žive mogu također i u mračnim vremenima upozoravati na to: od koga dolazi sam život i kome pripada. Jer Bog je u Isusu Kristu postao čovjekom i svako ljudsko lice nosi crte Božjeg lica. Na ovaj božićni sadržaj podsjeća nas sv. Pavao «…Ako je korijen svet svete su i grane…» (Rim 11,16).
To je božićna slika o Jišajevu korijenu, koji upućuje na ukorijenjenost života, koji kod kršćanina raste prenošenjem iskustva vjere, nade i ljubavi.
To je velika tišina koja i danas – ovoga časa, spoznajom Pavlovom, ljude daruje: „Ne nosiš ti korijena, nego korijen nosi tebe».(Rim 11,18). Božić nam otkriva šta našem životu daje stabilnost i kontinuitet.
Ono što danas čovjeku dodatno stvara ugrozu jesu životni lomovi. Brakovi i obitelji se često rastavljaju. Današnje pandemijsko stanje, koje pogoršava naše odnose i priječi normalnu uzajamnu komunikaciju uvelike otežava blagdansko ozračje i slavljeničko raspoloženje. Radna mjesta su nesigurna, bolesti, prekidaju životne planove. Ne samo u gospodarstvu, primjećujemo – i na pitanje tko smo mi – dobivamo odgovor ono što imamo to smo. Sada možemo vidjeti koja praznina može nastati ako nemamo čvrstog temelja u životu. Sve jasnije danas postaje da pouzdanog identiteta ne može biti bez unutarnjeg kontinuiteta.
Ne može li se to reći također i o nama kršćanima? Mi idemo ususret Kristu koji dolazi. Put do njega nalazimo pak samo na tragovima Božića. Sva dinamika i svaki korak u budućnosti za nas kršćane inspirirani su prenošenjem koje je počela u velikoj tišini one svete noći i do danas je nošena. To je kontinuitet koji božićna vjera ostvaruje. Tko u ovom slavlju ponovno prihvati nit vjere, dobiva s vremenom uže u ruci na kojem se može čvrsto uhvatiti. Kako se ljudi u Bogu ponovno mogu naći – kako se identitet u kontinuitetu pokazuje, vidljivo je u štalici. Put unutarnjeg hodočašća je klanjanje. Molitva postaje most preko svih lomova.
Na dobro Vam došlo Isusovo porođenje!
Sretan Božić i blagoslovljena Nova Godina!
don Gašpar Dodić,
predstojnik katehetskog ureda, sa suradnicima
