U obraćanju uime ravnatelja Rade Šimičević, ravnatelj zadarske Gimnazije Vladimira Nazora, rekao je da slavimo najvažniji rođendan u dvije tisuće godina kršćanstva, rođendan Isusa Krista.
„Pitamo se iznova kuda idu čovjek, obitelj, civilizacija. Čovjek je pogubljen u trci za profitom. Moćnici svijeta imaju preko 90 posto kapitala u svojim rukama i određuju pravila ponašanja“, upozorio je Šimičević rekavši da je profit prioritet, a on nema vjere ni nacije. Smatra važnim očuvanje prirode za pokoljenja koja dolaze, a okoliš se zagađuje i uništava uime zarade.
„Za život su važni zemlja, zrak, voda, sunce. To je uvijek bilo besplatno za sva ljudska stvorenja, a pitanje je hoće li tako biti i ubuduće. Svi ljudi zavrjeđuju živjeti dostojanstveno i u zdravom okruženju“, istaknuo je Šimičević.
Upozorio je i na ponude lagodnog života bez truda i rada. „Osobito stradava obitelj, sve više je rastava, sve je manje djece, a sve više kućnih ljubimaca. Stvaraju se nove zajednice koje su plod mašte i hedonizma. Odgajatelji imaju poslanje odgajati mladež, ali i ne možemo značajnije utjecati na politiku obrazovanja u društvu u kojem nema uzora ni autoriteta. Ipak, naša mladež je konkurentna i daju nam nadu da možemo stvoriti bolji i prihvatljiviji svijet“, rekao je Šimičević poručivši da nauk Crkve putem vjeronauka ima mjesto u školi jer „poučava mlade za ljubav, dobrotu, žrtvovanje za bliže. To može biti poticaj i motiv za stvaranje novih vrijednosti“. Poželio je svećenicima da njihove riječi budu tople da mogu ugrijati ljudska srca te je uime ravnatelja čestitao nadbiskupu Božić i Novu godinu.
U osvrtu na govor ravnatelja Šimičevića, nadbiskup Puljić je rekao kako je papa Franjo enciklikom Laudato si’ htio senzibilizirati ljude za okoliš.
„To je izraz pohvale veličini Božje stvorenosti kojom nas je obdario. Htio je senzibilizirati ljude koji su bez skrupula prema tom bogatstvu koje imamo i vladaju sebično u pojedinim segmentima. Božić nam dolazi kao obogaćenje. To je događaj bez presedana, da Bog dođe k nama u suznu dolinu, da postane jedan od nas. Došao je radi nas, jer voli čovjeka. Došao je da nam pomogne da se ne izgubimo u metežu svijeta nego da nađemo neke orijentire, sigurne točke, da i mi možemo poput njega dati nešto svijetu, a Bog je u Isusu dao sebe“, rekao je mons. Puljić istaknuvši da to znači davati ljubav, žrtvovati se, pomoći drugima.
U tome nadbiskup vidi odgojno – obrazovni zadatak profesora koji je važan – „sveti zadatak“.
„Vi ste prvi pomoćnici roditelja koji osjećate svu težinu i nejasnoću brojnih stvari koje nas okružuju. Kao i roditelji morate biti sigurnost, ne samo u fizičkom smislu da djeci dajete zaštitu i pomoć, nego i u idejnom, moralnom i svakom drugom smislu. Jer djeca gledaju u učitelje kao primjere koje žele nasljedovati. Najjači način je upravo naš primjer. Naša ljubav, naša žrtva“, poručio je mons. Puljić.
Istaknuo je da kada se ljudi sjećaju svojih učitelja, ne sjećaju se toliko koliko su bili poduzetni i pametni, nego se najviše sjećaju njihove topline, ljubavi, onoga što im je značilo u životu.
„Želim da budete na visini toga zadatka prema djeci, kao oni kojima je društvo i Crkva povjerila odgovornost da odgajaju djecu. Treba prenijeti znanje, škola je tu da obrazuje, ali i da odgaja. Budite im poticaj da se mogu hvaliti: ‘Imao sam izvrsnog ravnatelja, profesora’. Hvala za sve dobro koje činite“, poručio je mons. Puljić ravnateljima.
Na početku susreta učenici Katoličke škole Ivo Mašina predvođeni učiteljicom Doris Erceg izveli su prigodan scenski prikaz.
