Obitelj sudjeluje u društvenom životu i u poslanju Crkve
Stručni skup za vjeroučitelje, 10. 03. 2018.
Kada je blaženi Pavao VI. došao u Nazaret, rekao je kako nas to sveto mjesto „najprije uči šutjeti“. O kad bi u nama ojačala cijena šutnje, toga divnog i tako potrebnog svojstva duše, u vrijeme kad na nas u ovome uzburkanom i odveć uznemirenom životu, u ovo naše doba, juriša toliko povika, galame i vike. O nazaretska šutnjo, uči nas da budemo učvršćeni u dobrim mislima, zaokupljeni nutarnjim nadahnućima, da budemo dobro pripravni slušati tajne Božje savjete i upute istinskih učitelja. Uči nas koliko je potrebno i koliko vrijedi, spremanje, nauk, razmatranje, osobni i skroviti način života, molitva koju u tajnosti vidi samo Bog. „Ovdje upoznajemo i obvezu rada“, nastavio je Pavao VI. (1964.)
Njegov nasljednik sveti Ivana II. u apostolskoj pobudnici „Obiteljska zajednica“ (1981.) objasnio je koje su to „zadaće kršćanske obitelji“, kao izražaj iskonskoga Božjega nauma o čovjeku i obitelji o čemu nalazimo zapis na prvim stranicama Biblije. Tako je među prvim bitnim zadaćama obitelji: stvaranje zajednice osoba. Naime, obitelj nije obična udruga ili klub, već „intimna zajednica osoba“ u kojoj je počelo, snaga i krajnji cilj postojanja ljubav. O njoj je sveti Pavao zapisao da je „velikodušna, dobrostiva, ne zavidi, ne traži svoje, ne pamti zlo,.. sve pokriva, sve vjeruje, svemu se nada i sve podnosi“(1 Kor 13, 4 -7). Druga temeljna zadaća na koju Stvoritelj poziva muža i ženu jest služenje životu, i to na dvije tračnice: prenošenjem života i odgojem djece (cfr FC 28-35). Uz ove dvije imanentne zadaće upisane u narav obitelji, imamo i dvije društvene zadaće koje se odnose na sudjelovanje obitelji u društvenom životu, te u životu i poslanju Crkve. Budući da je obitelji prva životna stanica društva, koja snagom svoga prirodnoga prava biva i „prvom školom društvenih vrlina“, gdje se uči zajedništvu, poštivanju, solidarnosti, gostoljubivosti i drugo, obitelj je pozvana zauzeto, javno i s punim pravom i odgovornošću „sudjelovati u društvenom životu“. To je njezina treća zadaća i poziv koji se oslanja na božanski naum. No kršćanska obitelj je pozvana biti i „u službu izgradnje kraljevstva Božjega sudjelovanjem u životu i poslanju Crkve“ (FC 49). Jer, obitelj je „Crkva u malom“ ili „kućna crkva“, „živa slika samoga otajstva Crkve“ (FC 49).
Neka ovih nekoliko misli o kojima su zborili Pavao VI. i Ivan Pavao II. kad su o obitelji govorili budu uvod u temu ovoga stručnoga skupa o „Braku i obitelji u društvu i u Crkvi“. Dok zahvaljujem Agenciji za odgoj i obrazovanje (podružnice Split) i Katehetskom uredu iz Zadra za odabir ove teme, pozdravljam i ugledne predavače: prof. dr. sc. Dubravku Hrabar, prof. dr. sc. Jadranku Gramaz i dr. sc. Mihaela Provića, kao i sve vas dragi katehete i katehistice na čelu s pročelnikom našega ureda mr. don Gašparom Dodićem i Tajnicom č. s. Viktorijom. Želim vam plodan radni dan u razmišljanju o obitelji o čemu Crkva majčinskom skrbi naviješta istinu o ljepoti, istini i dostojanstvu obitelji. I neustrašivo i brani i osuđuje mnogovrsne napade protiv ljudskog života: od ubojstva, genocida, pobačaja i eutanazije do sakaćenja, mučenja, prisile, neljudskih uvjeta života, hapšenja, deportacije, ropstva, prostitucije i trgovine bijelim robljem (usp. GS 27). Jer, ljudski je život svet i nepovrjediv; od začetka do naravnog svršetka, koji treba braniti, poštivati i zauzimati se za njegovo dobro na svim područjima: kako na osobnom, vjerskom i duhovnom, tako i na izvanjskom, društvenom, zakonodavnom, političkom, gospodarskom, socijalnom i zdravstvenom. I to svim sredstvima što nam ih na raspolaganje stavlja zauzeta ljubav. Obitelj je Božjim darom i promislom pozvana biti „duhovno gnijezdo i ognjište života“. Neka vam blagoslovljen rad i današnji dan.
† Želimir Puljić, nadbiskup
