Neka se zdravi športski duh natjecanja preseli i u školske dvorane, a duh zajedništva neka cvjeta po našim župama i odgojnim i obrazovnim ustanovama.
Svim župnim uredima i katehetama
1. Završili su dani odmora, a školsko zvono označilo je početak nove školske godine. Sve vas, dragi učenici, ravnatelji, učitelji, roditelji i djelatnici u našim školama i odgojnim ustanovama od srca pozdravljam i želim blagoslovljen početak škole. Od završetka školske godine i novog početka nekoliko je velikih svjetskih događaja privlačilo našu pozornost. Na poziv pape Franje okupilo se milijunsko mnoštvo iz čitavoga svijeta na Svjetski dan mladeži u Krakovu, u Poljskoj (27.-31. 07. 2016.). Susret se odvijao između dva velika sportska natjecanja: Europskog nogometnog prvenstva u Francuskoj (10. 06.-10. 07. 2016.) i Olimpijskih igara u Brazilu koje su završile 21. kolovoza, a okupile su oko 11.500 športskih natjecatelja iz 206 nacionalnih olimpijskih odbora. Oni su se natjecali na borilištima Rio de Janeira u 28 sportova i 302 športske discipline. Među njima bili su i naši sportaši i osvojili nekoliko važnih olimpijskih medalja.
Nogometno prvenstvo, skup mladih vjernika u Krakovu i Olimpijske igre ovoga su ljeta, dakle, povezale tisuće mladića i djevojaka iz cijeloga svijeta. Pod dojmom smo ne samo športskih uspjeha, već i onog molitvenog druženja u Krakovu o čemu se priča i komentira kod kuće i na ulici. A siguran sam kako će se o tomu i u školi razgovarati. Htio bih stoga ovim pismom „uključiti se u razgovor“ i obratiti se vama djeco i mladi, učitelji i odgojitelji koji ste se ponovno našli u svojoj školi. Velim „svojoj školi“, jer ona je doista dio vaše svakodnevice: kako za one koji uče, tako i za one koji poučavaju. Ona je dio „zajedničkog životnog prostora“ gdje se razgovara i sluša, uči i poučava. Od srca vas pozdravljam i želim blagoslovljen početak nove školske godine. Sa željom neka se zdravi duh natjecanja preseli i u školske dvorane, a duh zajedništva sa susreta katoličke mladeži u Krakovu neka cvjeta po našim župama i odgojnim i obrazovnim ustanovama.
2. Čini mi se ovdje prikladnim reći nešto o značenju i poruci spomenutih skupova. Posebice gledom na susret mladeži u rodnom mjestu velikoga pape, svetog Ivana Pavla II., koji je prije 31 godinu ustanovio Svjetski dan mladih (1985.). On je s osobitom radošću predvodio devet takvih velikih susreta mladih vjernika. Nakon njegovoga nasljednika Benedikt XVI., koji je predvodio susrete u Kölnu (2005.), Sydneyu (2008.) i Madridu (2011.), Papa Franjo je predsjedao Svjetskom danu mladih u Riju de Janeiru prije tri godine (2013), te u Krakovu ovoga ljeta. Ovi svjetski „molitveni festivali“ katoličke mladeži uvijek su dobra prigoda osjetiti žar mladenačke vjere koja Crkvu pomlađuje i zahvaliti svetom Ivanu Pavlu II. za dalekovidnu inicijativu koju je započeo prije tri desetljeća. Ovakva okupljanja, naime, omogućuje mladima zajedno slušati Božju riječ, otkrivati ljepotu Crkve, te skupa doživjeti iskustvo vjere koju samo Krist darovati može onima koji se u njegovo ime okupljaju.
A u Kristovo ime okupilo se ovoga ljeta u rodnoj biskupiji velikoga Pape Wojtyle milijunsko mnoštvo mladih vjernika, svećenika i biskupa iz Europe i čitavoga svijeta. Susreti raspjevane mladosti pokazuju da Crkva o mladima razmišlja s povjerenjem i nadom, pa se trudi pomagati im kako bi uz Božju pomoć bili kadri sanjati i stvarati bolji svijet. A u tom procesu i hodu mladima pomažu ne samo njihovi roditelji, nego i sve odgojne institucije: od dječjih vrtića i škola do sveučilišta. Odgojne i obrazovne institucije, naime, uvode đake i gojence u nove spoznaje i uče ih zajedno živjeti i raditi. Pomažu im rasti u znanju, krjeposti, dobroti i plemenitosti kako bi učenjem i osobnim zalaganjem humanizirali vrijeme i prostor u kojemu žive. Stoga, Crkva s interesom prati sve rasprave o odgojnim, obrazovnim i školskim temama, kao i o školskim reformama. I smatra školu vrlo važnom i potrebnom institucijom u kojoj se uči ne samo zajedno biti, učiti, vjerovati, razgovarati i slušati, već i međusobno se bolje poznavati i poštivati. A tomu uvelike doprinose i školski satovi vjeronauka.
3. Ove godine, evo, navršavaju se dva desetljeća otkada je hrvatsko društvo prepoznalo vrijednost vjeronauka kao izbornog školskog predmeta. Zbog toga se Republika Hrvatska obvezala, temeljem Ugovora sa Svetom Stolicom o suradnji na području odgoja i kulture (1996.), „u skladu s voljom roditelja ili skrbnika jamčiti nastavu katoličkog vjeronauka“ (čl. 1). Dobro je ovdje spomenuti kako su neka istraživanja pokazala da je dvadeset godina školskog vjeronauka u sklopu „Hrvatskog nacionalnog obrazovnog standarda“ (HNOS) dalo „vrlo pozitivan obol u vidu cjelovitog i skladnog razvoja pojedinaca“. Valja, međutim, imati na umu da se školsko odgojno djelovanje ne može smatrati „čudotvornim lijekom“ kojim bi se rješavalo probleme suvremenog čovjeka i društva. No, dobro je uočiti da vjeronauk u sklopu drugih predmeta i aktivnosti nacionalnog obrazovnog standarda doprinosi skladnom razvoju pojedinaca, te služi humanizaciji vremena i prostora u kojem učenici žive, uče i rade.
Poslužit ću se ovdje olimpijskim znakovljem pa poželjeti da život, rad i odrastanje naših učenika prati duh olimpijskog gesla „brže, više i jače“. Neka vaše svladavanje školskog gradiva, zadataka i odgojni ciljeva, dragi učenici i mladi, bude sve brže i s više duha solidarnosti, razumijevanja, prijateljstva i ljubavi. A vaše zauzimanje za ostvarenje istine, pravde, mira i slobode neka bude sve dublje, svestranije i jače. Idealno će biti ako se i onih pet olimpijskih krugova umreži i poveže. Istina, oni simboliziraju pet kontinenata. U vašem slučaju međutim oni označuju tri životna prostora koje obilježavaju vaš mladenački rast u obitelji, školi i župi, povezano s dva dinamična i skladna stava rada i molitve. Obitelj je, dakle, vaš „prvi krug“ koji je povezan i umrežen s druga dva kruga škole i župe. A dinamiku njihove usklađenosti određuju dva nezamjenjiva kruga rada i molitve. Poželio bih stoga neka tih pet krugova vašeg životnog prostora i dinamike budu odraz vašeg osobnog zalaganja s blagoslovom nebeske rose Duha Svetoga.
4. Dragi roditelji, učitelji, vjeroučitelji i odgojitelji. Dok vam ovim pismom zahvaljujem na vašem zauzetom odgojnom i obrazovnom radu, uljudno vas molim i potičem budite ustrajni u tom časnom i povjerenom poslu i zadatku. Pomažite mladima u traganju za smislom života. Otvorite im vrata svoga srca i osluškujte pažljivo i strpljivo njihova pitanja. Znam kako to danas nije nimalo lako, jer zadaci i pitanja o kojima mladi žele razgovarati vrlo su zahtjevni. Ali su i ostvarivi. U tom vidu važna je životna povezanost i integracija spomenutih krugova obitelji, škole i župne zajednice. Jer, dok im obiteljsko i školsko okružje pomaže u proučavanju kulturnih i vjerskih korijena, kao i u spoznaji zakona upisanih u prirodi i u ljudskoj naravi, župno druženje na kojem se hrane Riječju i euharistijom pomaže im rasti u dobroti i plemenitosti. Budite radosni dionici tih druženja i veselite se uspjesima vaših učenika.
Crkva vas podržava u vašem odgojom zadatku, a mladi u vama gledaju svoje uzore. Razgovarajte stoga s njima kada se nađu u poteškoćama i problemima. Imajte trajno pred očima kako ste vi presudni za njihove stavove i uvjerenja. Vi ste zapravo njihova nezamjenjiva škola života. Jer, učenici uglavnom vjeruju i poštuju ono što njihovi roditelji i učitelji vjeruju i cijene. Stoga završavam poticajem ohrabrenja koje je sv. Pavao uputio svom učeniku Timoteju: „Propovijedaj i uvjeravaj sa svom strpljivošću i poukom.. Raspiruj milosni dar Božji i izvrši djelo blagovjesničko..“ (2 Tim 4, 2-5). Raspirujte, dakle, milosni dar i budite dostojni svoga poziva i zahvalni za povjerenje koje vam se ukazuje. Neka vas u odgovornom poslu prati Božja pomoć i zagovor sv. Krševana, vrsnog odgojitelja i katehete svete Stošije. I neka vam nikada ne dojadi poticati svoje učenike na dobro, pa će i Bog blagosloviti vaš trud i nastojanje.
Svima pozdrav i blagoslov od Gospodina,
† Želimir, nadbiskup zadarski
Zadar, 26. kolovoza 2016.
