“Vjera u ljubav rađa ljubav”
Zašli smo u korizmu, vrijeme je za još jednu duhovnu obnovu kojoj je 15.ožujka 2014. u Ninu sudjelovalo četrdesetak vjeroučitelja. Voditelj je bio . Jozo Milanović.
Susret smo započeli molitvom trećeg časa. Zatim je uslijedio jutarnji nagovor u kojem je o. Jozo istaknuo činjenicu da su Isusovi učenici uvijek na putu, na putu prema vječnosti. U hodu ovozemaljskim životom prolazimo kroz muke i trpljenja, stoga molimo, zajedno sa psalmistom vapimo „Blizu je Gospodin onima koji su srca skršena.“
Glavna tema jutarnjeg nagovora, potkrijepljena biblijskim primjerima, bio je Raspeti, kraljevski put križa i postavljanje drukčijih, vjerničkih pitanja. Učenik postavlja pitanja; vjeroučitelj postavlja pitanja Gospodinu, jer kod Gospodina je odgovor. Vjernik postavlja pitanja jer vjeruje. Stoga, ne trebamo žaliti ni sebe ni drugoga zbog srca skršena jer je to preduvjet srca novoga. Sve je lakše promijeniti nego srce svoje – istaknuo je o. Jozo. Nadahnut crkvenim ocima i svecima voditelj nas je poveo na neobično putovanje drugačijeg gledanja na stvarnost i uputio na važnost čitanja Isusove muke u Korizmi (Lk 22). „Najljepša knjiga je Raspeti, tko je ne zna čitati najnesretniji je među nepismenima.“ J. Cottolengo „Krist je pobjegao kad su tražili da ga zakralje, ali kad su ga tražili da ga razapnu sam se dragovoljno predao.“ Sv. Bernard.
Bog je uvijek nov. Dobro je zapitati se: što ćeš mi Gospodine danas dati? Njegovi darovi su neobični, čudesni i iznenađujući. Bog je čudesno kreativan, samo je potrebna pozornost, otvorenost, poučljivost, čekanje. Način na koji Bog djeluje je slabost i siromaštvo, poniznost i sličnost čovjeku (usp. Fil 2, 7).
Na slavlju Svete Mise i u popodnevnom nagovoru o. Jozo je uz prigodna čitanja u homiliji produbio razmišljanje o ljubavi, prema korizmenim poslanicama pape Franje za ovu Korizmu i prošlogodišnju poslanicu pape Benedikta XVI.: „Vjera u ljubav rađa ljubav. Ljubav nas čini sličnima, ruši zidove, stvara jednakost“. O. Jozo nas je poticao da kada dođu rane u životu, da ne gledamo rane već u slavu, da se učimo i nadahnjujemo na Isusovom primjeru: „Ranjena Isusova ljubav, njegovo probodeno srce na križu koje je u sebi stvarno i fizički držalo hladno oružje nas oslobađa, jer rane su prozor, kroz rane u slavu.“ „Gledaj da uđeš u smisao njegove slabosti, ako želiš zadobiti zdravlje, u smisao njegove rane, ako želiš izvidati svoje rane, u smisao njegove smrti, ako želiš zadobiti život.“
Pri završetku popodnevnog nagovora o. Jozo je aktualizirao pitanje tajnosti i javnosti, uspoređujući Isusov primjer s današnjim primjerima senzacionalizma. Kristovo siromaštvo je najveće bogatstvo, najveće bogatstvo Sina je da ima Oca. Isusovo bogatstvo je njegovo sinovstvo, to što je Dijete Božje, tako je i s nama. „Jedina prava bijeda je ne živjeti kao Božje dijete, kao Isusov brat ili sestra“, izdvojio je voditelj iz Papine poslanice. Bez svega možemo, ali ne može se živjeti bez obitelji, stoga suvremeni borci protiv Crkve izvlače u javnost čovjekovu intimu. Najvažnije i najtemeljnije stvari u našem životu i u životima naših obitelji, kao i u Isusovom (muka, smrt i uskrsnuće), događaju se u tajnosti. U tajnosti i skrovitosti je naša najveća snaga, a kad iziđemo u javnost nosimo u sebi snagu koju smo crpili u tajnosti.
Okrijepljeni riječima uputili smo se u župnu crkvu, izmolili meditativnu krunicu (neka nakana ovaj put ostane u tajnosti) i sretno vratili svojim obiteljima.
