U organizaciji Katehetskog ureda Zadarske nadbiskupije i Agencije za odgoj i obrazovanje, u subotu 16 veljače 2013., održan je stručni skup za vjeroučitelje u školama.
Tako se u prostorijama Nadbiskupskog sjemeništa „Zmajević“ okupilo preko devedesetak vjeroučitelja iz zadarskih osnovnih i srednjih škola, a okvira tema nosila je naslov: „Vjera i vjernik pred suvremenim društvenim izazovima .“ Skup je započeo uvodnom molitvom, koju je sa učenicima Klasične gimnazije – sjemeništarcima- prpremila s. Viktorija Gadža.
Skupu se na samom početku obratio naš nadbiskup, mons. Želimir Puljić. Prigodnu pozdravnu riječ vjeroučiteljima posvetio je papinom odreknuću od službe: „Benedikt XVI. je svojim životom pokazao što znači za vjeru trpjeti, za vjeru se boriti i jasnim načelima izlagati ono što Katolička Crkva naučava“. Čin odreknuća službe smatram dokazom papine veličine i poniznosti. Nije se povukao kad su ga bile snašle velike nevolje zbog onih afera s kojima je bio suočen. A sada se ne odriče službe radi teškoća Crkve, nego radi svojih fizičkih problema zbog kojih više ne može više obavljati odgovornu službu koja traži i snagu tijela. „Benedikt XVI. svoju ostavku tumači starošću i nemogućnošću odgovaranja zahtjevima. To je korektno.
Svi žalimo i ovu smo odluku primili neočekivano i s iznenađenjem. Jer, on nam puno znači, ne samo u Crkvi, nego uopće u svijetu, kao osoba i kao vođa. No, prihvaćamo to kao autentični izričaj poniznosti i veličine Benedikta XVI. Pogođeni smo tom viješću, ali nismo izgubljeni. Znamo da duh Božji vodi Crkvu i da je to Benedikt XVI. učinio snagom Duha koji je i njega vodio kroz ovo vrijeme dok je upravljao Katoličkom Crkvom. Prisjetimo se ipak da je njemu bilo postavljeno pitanje 2010. u knjizi ‘Svjetlo svijeta’, upravo u ono teško vrijeme suočavanja s aferama u Crkvi. Tada ga je novinar upitao razmišljali o povlačenju. Papa je tada odgovorio: ‘Kad je opasnost velika, ne smije se pobjeći. To nije trenutak za povlačenje. Upravo se u takvom trenutku mora ustrajati i izdržati tešku situaciju. To je moje mišljenje. Čovjek može odstupiti u nekom mirnom času ili kad jednostavno više ne može. Ali ne može se pobjeći u opasnosti i reći da to treba učiniti netko drugi’. To je Benedikt XVI.! Imao je razloga, starac, suočen s problemima, ali je rekao ‘Ne, sad se ne povlačim’.
Na dodatno pitanje, međutim, je li uopće moguće zamisliti situaciju u kojoj bi papina ostavka bila primjerena, papa je rekao: ‘Kad papa dođe do jasne spoznaje da psihički, fizički i duhovno više ne može izvršavati nalog svoje službe, tada ima pravo, a možda i obvezu, odstupiti’. U tome je, čini mi se, utemeljena njegova odluka za koju je rekao da ju je donio nakon duljeg propitivanja vlastite savjesti pred Bogom. Sve je dobro odvagao. Iza papinih rečenica čitam papu koji svjesno, odgovorno pristupa zadatku. Shvatio je da ga izdaju snage, vitalnost, pa ne može. Moram iskreno priznati ta me njegova odluka iznenadila i potresla. I žao nam je, jer nam upravo sada treba takav papa: Jasan, zauzet, neustrašiv i otvoren.
No, Papa je promeditirao svoju odluku i već je 2010. naznačio mogućnost toga čina. On je prije 10 godina kao Prefekt Kongr. Za nauk vjere u svojoj 75. Godini u susretu s ondašnjim papom Ivanom Pavlom II. napisao ostavku donio je u koverti. Kažu da je Ivan Pavao II. rekao, ‘Tu kovertu stavite u džep, a sad ćemo razgovarati’. Papa nije uvažio njegovu želju za ostavkom, nego je rekao ‘Trebaš mi sada’. Ratzinger je i dalje ostao na čelu Kongregacije za nauk vjere, sve do papine smrti 2005. Kad je predstavio ostavku Ivanu Pavlu II., imao je žarku želju pisati knjigu o Isus Kristu. I to je učinio u tri navrata, ali ne kao umirovleni kardinal, nego kao papa; usprkos velikih napora ip oslova koje je imao. Time je pokazao da je podložan volji Božjoj koja je izražena preko njegove subraće kardinala, a i sada je podložan volji Božjoj kad ne može više voditi Crkvu, ako zbog slabije snage u poodmakloj dobi više ne može odgovoriti na izazove koje postavlja dužnost Petrova nasljednika.
Simbolično je još nešto iz njegova života, a to je što je svoj prvi papinski palij, kojeg je imao na dan uvođenja u službu kao Petrov nasljednik, ostavio na grobu pape Celestina V., za svog pohoda Akvili, nakon potresa koji je pogodio tu regiju. Celestin V. se, naime, odrekao papinske službe 1294. Papino odreknuće od službe utemeljeno je na Zakoniku crkvenog prava: ‘Ako se dogodi da se rimski prvosvećenik odrekne svoje službe, za valjanost se zahtjeva da odreknuće bude slobodno i da se očituje prema propisima’. To je papa učinio. Znakovito da je papa kao aktivni teolog i sudionik Drugog vatikanskog sabora otvorio Godinu vjere povodom njegove 50. godišnjice. Time i nas tjera, da s tom istom vjerom, prihvatimo njegovu ostavku. Molimo Boga za zdravlje Benedikta XVI. i njegov daljnji rad, ali i za izbor novog pape.”
Nakon toga je uslijedilo predavanje pod naslovom “Vjera i vjernik pred suvremenim društvenim izazovima”koje je održala dr.sc. s. Nela Gašpar. Predavačica je svoje izlaganje podijelila u tru dijela. U prvom dijelu govorila je o horizontalnoj viziji čovjeka i religioznosti, u drugom o mogućnostima i granicama u prenošenju vjere a treći dio je posvetila govoru o potrebi i značenju “nove evangelizacije” za prenošenje vjere.
Cijelo predavanje možete pročitati u cijelosti klikom sNelaPredavanje
Nakon predavanja uslijedila je rasprava.
Stručni skup je završio s pedagoškim radionicama koje su vodile voditeljice Stručnih vijeća, a tema radionica bila je: Govor vjere u nastavi vjeronauka.
